Karanac je jedino naselje današnje Općine Kneževi Vinogradi koje je pripadalo nekadašnjem vlastelinstvu Darda. Također je obilovao vinogradima i šumama koji su zauzimali trećinu područja. Stanovnici su proizvodili izvrsno vino. Kroz mjesto je prolazila kraljevska i poštanska cesta te je u selu djelovalo sedam obrtnika (postolari, krojači, bačvari i tokar) i jedan trgovac. Kako je selo posjedovalo kvalitetne livade imali su dosta stoke koju su prodavali po sajmovima.

Danas je mjesto Karanac drugo po veličini mjesto u Općini Kneževi Vinogradi s 1065 stanovnika.

Mjesto ima 8 ulica (Kolodvorska, Ulica Petefi Šandora, Ulica Nikole Tesle, Ulica Ive Lole Ribara, Ulica Baranjska, Tina Ujevića, Radnička Ulica, Sunčana ulica), u sastavu mjesta su još i Prijelazna pustara (tzv. Karanačka pustara), kao i Karanačka ciglana.

Osim Belja d.d. koji kao gospodarski subjekt djeluje s svojim pogonima u Prijelaznoj pustari (kooperacija) i samom naselju (dio vinskih podruma), okosnicu gospodarstva čini turizam. Mjesto Karanac nadaleko je poznato kao „etno selo“, te u njega svraćaju brojni strani i domaći turisti uživajući u gastronomskoj ponudi „Baranjske kuće“ i u bogatoj turističkoj ponudi Obiteljskog gospodarstva „Sklepić“ uz njih se sve više turizmu okreću i brojne obitelji iz Karanca.

U Karancu djeluje područna škola od 01.do 04.razreda s 33 djece, koja je u sastavu Osnovne škole Kneževi Vinogradi, kao i dječji vrtić, kao područni vrtić Dječjeg vrtića „ZEKO“ Kneževi Vinogradi s 21 djece.

Među udrugama najpoznatiji su NK „Polet“, ŽNK „Polet-Baranja“, Udruga mladeži „Zamijenite nam tugu osmijehom“ i dr.

Povijest opširnije

Prezimena koja se susreću po popisu 1767.godine jesu:
Bálind, Balogh, Bittó, Boli, Bóli, Borbély, Borhi, Bottykai, Cserner, Dávid, Egyed, Győri, Gyulai, Harsányi, Hőgye Horváth, Jacab, Kapronczai, Kaszap, Katona, Kerekes, Király, Kis, Kiss, Kobori, Koczi, Kontra, Kovács, Lörincz, Maki, Marosi, Meledek, Miller, Molnár, Móricz, Nagy, Olasz, Palkó, Pasha, Paska, Pépes, Peter, Péter, Phülöp, Redibger, Samu, Sándor, Sivoder, Suekeres, Szabó, Szalai, Szilágyi, Tihanyi, Tott, Varga, Vincze.

ZMAJEVAC

Prije Krista na području Zmajevca Rimljani su imali svoju koloniju koja se zvala Ad Novas. Na brijegu Varheđ pored sela u 18. stoljeću otkrili su ostatke 24 kutnog castelluma (tvrđave). 1246. godine spominje se pod imenom Verusmorth. Srednjovjekovni gospodari bili su iz obitelji Gara, a prije 1500. godine Zmajevac je bio centar cijelog gospodarstva i nalazio se u vlasništvu Petra Gereba, rođaka Matije Korvina. Oko 1719. godine stigli su u selo njemački katolici, a po tome nakon nekoliko desetljeća mađarski katolici. Do tada su u Zmajevcu živjeli mađari protestantske, kalvinističke vjere. Sredinom 18. stoljeća Zmajevac prelazi u vlastelinstvo Belje. Krajem istog stoljeća u mjestu djeluje 21 obrtnik, ali većina stanovnika se bavi poljoprivredom. Gospodari proizvode grožđe i vino, voće, a bave se i ribarstvom.

Danas je Zmajevac treće mjesto Općine po veličini s 974 stanovnikom.

Gospodarstvo Zmajevca bazirano je na poljoprivredi, kako ratarstvu, tako i vinogradarstvu, voćarstvu, te proizvodnji nadaleko poznatih vina. Južna strana Baranjske planine koja pripada Zmajevcu najbolji je preduvjet za proizvodnju vrsnih vina.

„Vinske ceste Zmajevca – Katolički i Reformatski surduci već su nadaleko poznati po svojoj bogatoj vinskoj i gastro ponudi. Najpoznatiji vinari ovoga kraja su: obitelj Gerstmajer s svojim obrtom „Vinotočje“ Zmajevac, Obiteljska vinarija „Josić“, Vinski podrum „Čočić“, obitelj Kovač Lajoša, obitelj Majorić Ištvana, te druga mnogobrojna seljačka domaćinstva. Gastronomska ponuda ovoga područja poznata je po „Čokot čardi“, Lovačkoj kući „Monjoroš“, „Baranjskim dvorima“.

U Zmajevcu djeluje osnovna škola od 1-8 razreda na mađarskom i hrvatskom jeziku s 77 djece, te područni odjel Dječjeg vrtića „ZEKO“, također dvojezično s 22 djece.

Mjesto je poznato po kulturnim i športskim aktivnostima svojih udruga, od kojih spominjemo one s većom tradicijom: KUD-a „Jožef Atila“, NK „Zmaj“, Športskog ribolovnog društva „Udičar“, DVD-a. Osim spomenutih djeluju i druge udruge.“

Povijest opširnije

Na području Zmajevca postojala je vlastelinska kućica i vlastelinska gostionica. 1818. ima 5 vodenica na Dunavu i jednu na potoku. U 19. vijeku su se stanovnici bavili stočarstvom, proizvodnjom grožđa i vina, trgovina je živahna, razvoj neprekidan. Kralj Ferdinand V. ga proglašava gradom 1841. godine. 1872. godine dovršena je izgradnja obrambenog nasipa Zmajevac-Kopačevo, dužine 32 km.

Smanjenjem izljevnog područja Dunava porasla je površina obradivog zemljišta. Godine 1881. Zmajevac je bio pravi poljoprivredni gradić sa čak 2276 stanovnika. Broj stanovnika 1948 je 2278 duša. Od tada broj stanovnika neprekidno opada, 1991. ovdje živi samo 1235 ljudi, a danas je ta brojka spala na 974. Selo ima 15 ulica.

Za Zmajevac (i Batinu) vezana je i srednjovjekovna legenda o vlasnici, crvenokosoj djevojci Marti, koja je izvršila samoubojstvo bacivši se sa stijene u ponor. Neki povezuju legendu sa starim (i mađarskim) nazivom mjesta Vörösmarth.

Prezimena koja se susreću po popisu 1767.godine jesu:

mađari

Bago, Berek, Bognar, Borbely, Cserka, Csipan, Csipany, Dudas, Gyurko, Halasz, Hampo, Haraszti, Hidasi, Horvath, Iszak, Joszan, Kantor, Kersos, Kettös, Kiss, Kocsis, Korssos, Kovacs, Kovacsich, Kurucz, Laczi, Lazi, Lengyel, Meszar, Meszaros, Meszat, Mezödi, Mikola, Molnar, Moricz, Negyedi, Nemeth, Örsö, Osvald, Palffy, Pap, Papai, Pilisi, Racz, Repich, Pepics, Rettfalusi, Saraglas, Sigmond, Somogyi, Soos, Sörös, Szabo, Szakmari, Szebenyi, Szegedi, Szekeres, Szücs, Szurman, Uszodi, Varga, Vegh, Verseghi, Vincze;

nijemci

Feferman, Fej, Fejfer, Fister, Florsics, Fogl, Heller, Hirsch, Hofner, Klieber, Krenczer, Kruch, Lee, Och, Panzvein, Plesz, Prach, Prell, Racz, Rittinger, Rott, Schott, Smitt, Suab, Thirr, Venner, Vogner;

novi stanovnici

Battona, Borka, Bajo, Doka, Ilia;

s pristojbom

Csösz, Czenpaner, Goda, Hazics, Horvath, Jancsi, Kollar, Majsztorovich, Marx, Marhievich, Mester, Salamon, Shulthejser, Spon, Srem, Szebichka ili Hazics, Volf, Zsiros.

SUZA

Suza je naseljena u doba kraljeva Arpadovića. Prvi pismeni trag potiče iz 1252. prema kojem kralj Bela IV. daruje ovaj teritorij županu Nana. Tadašnji naziv mjesta je bio Chuza. Hrvatski naziv je sličan samo po izgovoru, ali njegovo značenje nije povezano sa značenjem mađarskog naziva.

U XV. stoljeću pripada gospodarstvu iz Šikloša, a u XVI. gospodar sela je Péter Perényi.

Za vrijeme vladavine turaka plaća porez mohačkom sandžaku.

U XIX. i početkom XX. stoljeća mjesto doživljava intenzivan gospodarski razvoj (vodenice), broj stanovnika 1910. poraste na rekordne 1262 duše. Nakon I. svjetskog rata broj stanovnika opada. Sa 792 žitelja 1991. broj stanovnika danas je opao na manje od 600 ljudi.
Unatoč padu broja stanovnika mjesto Suza je sve više poznato po turizmu, gastro-ponudi ugostiteljskih objekata „Piroš Čizma“ i Kovač čarda, te bogatoj ponudi kvalitetnih vina Obiteljske vinarije „Kolar“, „Kováts“ i drugih. Broj soba za smještaj turista je u znatnom porastu.

U Suzi djeluje područna škola Osnovne škole Zmajevac od 1-4. razreda na mađarskom i hrvatskom jeziku s 22 djece, kao i područni vrtić Dječjeg vrtića „Zeko“ na mađarskom jeziku s 13 djece.

Mjesto Suza poznato je po kulturnim aktivnostima kulturnih udruga i to: KUD-a „Čardaš“ i KUD-a „Jókai Mór“. Prije nekoliko godina ponovno je oživljena tradicija bavljenja športom, osnivanjem NK „Columbus“ Suza.

Povijest opširnije

Selo je od 1698. do 1734. godine vlasništvo Eugena Savojskog. 1780. Kristina, kći Marije Terezije dobiva selo na poklon, a kasnije putem njezinog braka prelazi u vlasništvo Habsburgovaca. Prvi pečat sela potiče iz 1772. godine, na kojem je slika pluga i ptice s ogromnim grozdom u kljunu. Ovaj simbol upućuje na to, da su se mještani i tada bavili obradom zemljišta, proizvodnjom grožđa i vina, kao i danas.

Prema podacima prvog brojanja stanovnika 1784. selo ima 681 stanovnika.

Tijekom revolucije 1848/49 mještani su oslobođeni kmetstva, i podigli su obelisk Kossuthu (Košut), koji je srušen poslije preuređivanja granica nakon versajskog mirovnog diktata 1920., ali je sačuvan Kossuthov reljef sa obeliska, koji je i danas izložen u mjesnom domu kulture.

KOTLINA

Kotlina je mjesto s naročito lijepim položajem u živopisnoj dolini opkoljenoj vinogradima dok na zapadnom kraju počinju tri prelijepe doline. Bilo je naseljeno i u vrijeme Turaka. Njezino brdovito područje u doba vlastelinstva Belje obilovalo je vinogradima s prvoklasnim vinom koje se dobro prodavalo. Naročito je bilo čuveno njihovo bijelo vino. Osim vina prodavali su trešnje i šljive koje su najčešće odvozili u Osijek, a uspješno su se bavili i povrtlarstvom.

Danas naselje Kotlina ima 334 stanovnika, koji žive u 4 ulice (Glavnoj, Doža Đerđa, Petefi Šandora i Planina).
Stanovništvo Kotline uglavnom se bavi poljoprivredom – ratarstvom, vinogradarstvom i voćarstvom, uz vinogradarstvo prati i proizvodnja vina.

U selu postoji područna škola na mađarskom jeziku od 1 do 4 razreda osnovne škole, a u sastavu Osnovne škole Zmajevac s 8 djece.

Kotlina je poznata po kulturnim aktivnostima KUD-a „Petefi Šandor“, te športskim NK „Grozd“.

Povijest opširnije

Prezimena koja se susreću po popisu 1767.godine jesu:
Anka, Arki, Baboss, Ballogh, Boczka, Bodi, Caspar, Cserka, Csumak, Fabian, Fodor, Fülöp, Geczi, Iffin, Joo, Kabasz, Keckes, Keresztes, Kis, Kobosz, Koleszar, Konya, Körösztös, Kovach, Laskai, Leczy, Meszaros, Molnar, Nikola, Csumak, Cserka, Ulivar, Palko, Polgar, Kiralyi, Tar, Ui, Uivar, Vajda, Varga.

• novi stanovnici: Olaj, Töcsinalo;
• s pristojbom: Csörgei, Kolompacs, Molnar, Nagy, Pool, Szölöskei, Vodenicsar.

KAMENAC

Kamenac je doba vlastelinstva Belje imao prostrane šume i vinograde, koji su zapremali gotovo pola područja, ali je bio slabo naseljeno mjesto. Stanovnici su se bavili vinogradarstvom i živjeli od prodaje vina i voća. Ondje je 1766.godine živio narod kalvinske ispovjesti.

Prezimena koja se susreću po popisu 1767.godine jesu:
Biro, Bodocsi, Bordohi, Dömse, Doroghi, Fülöp, Gödöler, Kiss, Konczos, Kovach, Kovacs, Maricz, Moricz, Nagy, Ö.Fülöp, Ö.Üdveges, Pap, Simony, Szürö, Tamas, Thott.

Danas mjesto Kamenac broji 177 stanovnika, koji žive u jednoj ulici (Glavnoj).

Sve poznatiji je dio naselja zvani „Budžak“ u kojem se nalaze vinski podrumi, te predstavlja svojevrsnu vinsku cestu, s obzirom da se sjeverni dio sela nalazi na samoj padini Baranjske planine, oko čega su zasađeni vinogradi –kako privatni, tako i Belja d.d.