Dvorac Pejačević nalazi se u središtu Našica, a smješten je u perivoju, danas gradskom parku, zajedno s manjim dvorcem i gospodarskim objektima. 
Izgrađen je 1812. godine željom grofa Vicencija Pejačevića koji je odlučio prebaciti obiteljsku rezidenciju iz Virovitice u Našice. Početno je to bio skroman kasnobarokni dvorac koji tek sredinom 19. stoljeća dogradnjom postaje reprezentativna grofovska i banovska rezidencija koju danas znamo. Zaštićeni je spomenik prve kategorije koji danas udomljava Zavičajni muzej Našice, Hrvatsku narodnu knjižnicu i čitaonicu Našice, Središnju knjižnicu Slovaka u Hrvatskoj, HKUD Lisinski i Gradsku glazbu. 
Dvorac Pejačević bio je iznimno bogato opremljen. Posebna zanimljivost je da je kuhinja bila smještena u zasebnoj zgradi u perivoju, a hrana se prevozila električnom željeznicom u podzemnom tunelu koji je spajao dvorac s kuhinjom. Zapadno od velikog dvorca, stotinjak metara od njega udaljen, nalazi se mali dvorac, inače prizemna neoklasicistička građevina.
Perivoj uz veliki dvorac nastao je sredinom 19. stoljeću kada je grof Ladislav Pejačević uređivao dvorac. Njegovo uređenje bilo je u skladu s ugledom obitelji Pejačević, stoga on uz preko 80 vrsta drveća posjeduje i iznimnu botaničku raznolikost. Jedan je to od pet sačuvanih parkova engleskog tipa u Europi, te prvi zaštićeni park u Hrvatskoj i bivšoj državi s veličinom oko 34,5 hektara.
Osim umjetničkog, dvorac ima i povijesni značaj. U njemu je živjela znamenita hrvatska skladateljica Dora Pejačević, kći hrvatskog bana Teodora Pejačevića, a muzikolozi ističu da je postavila temelje novijoj hrvatskoj komornoj i koncertantnoj glazbi.